Kihanje počinje u vašim nervima. Signali koji dolaze preko nerva govore vašem mozgu da se nešto nalazi u vašem nosu i da to treba izbaciti vani. Svi imamo nervni sistem koji je povezan na isti način, ali signali koji se šalju nervima nekad mogu putovati malo drugačijim putevima ka mozgu i iz njega, što rezultira obrascima ili scenarijima kihanja koji su kod svih nas pomalo različiti.

Kišemo radi zdravlja. Kihanje je veoma bitan dio procesa održavanja imuniteta, koji pomaže da ostanemo zdravi i da nam nos nije začepljen. Kihanje štiti naše tijelo tako što se tim procesom izbacuju bakterije i virusi iz nosa. Kada nešto uđe u vaš nos ili kad naiđete na nešto što pobuđuje “centar za kihanje” u vašem mozgu, koji se nalazi u donjem moždanom stablu, signali se velikom brzinom šalju kako bi se čvrsto zatvorilo vaše grlo, oči i usta. Snažna priroda kihanja pripisuje se činjenici da akt kihanja involvira snažnu, kombiniranu i harmoničnu aktivnost nekoliko mišića lica, grla i grudi. U toku kihanja mehko nepce i nepčana resica spuštaju se, dok se zadnji dio jezika izdiže, te se tako djelimično zatvara prolaz ka ustima, a zrak izbačen iz pluća preusmjerava se i izbacuje kroz nos. S obzirom da je zatvaranje usta djelimično, značajna količina zraka obično izlazi i na usta. To sve skupa rezultira time da se zrak – zajedno sa bacilima, pljuvačkom i sluzi – silovito izbacuje iz vaših usta i nosa. I eto, kihnuste!

Kihanje je brzo. Refleks kihanja istjeruje zrak iz nosa brzinom od oko 150 kilometara na sat. Pritom, samo jedno kihanje može izbaciti 100.000 bacila u zrak. Nema teorije da im možete pobjeći!

Dok spavate, ne kišete! Kada spavate, spavaju i vaši nervi zaduženi za kihanje, što znači da i kada drijemate, obično ne kišete. Do kihanja ne dolazi u toku spavanja zbog tzv. REM atonije, odnosno stanja nesvijesti tokom kojeg nema nadražaja motoričkih neurona, pa se tako ni refleksni signali kihanja ne šalju prema mozgu ili iz njega. Ipak, određeni vanjski poticaji mogu dovesti do toga da se osoba trgne iz sna da bi kihnula, iako se bilo koje kihanje do kojeg dođe nakon toga odvija u najmanju ruku u djelimično budnom, odnosno svjesnom stanju.

Najduže kihanje trajalo je 978 dana, a to je rekord koji drži Donna Griffiths iz Worcestershirea u Engleskoj, kako navodi internetska stranica Kongresne biblioteke.

Kiše vam se od vježbanja? I vježbanje može izazvati kihanje. Kod tjelesnog preopterećenja dolazi do hiperventilacije, pa se tako nos i usta počinju sušiti. Nakon toga nos reagira tako što počinje curiti, a od toga počinjete kihati.

Kišem dok čupkam obrve! Čupanje obrva može izazvati kihanje preko podražaja trigeminalnog nerva na vašem licu koji je povezan s nosnim putevima, što rezultira kihanjem.

Kihanje na plaži! Perje, paprike, prehlada, gripa i dosadne alergije nisu jedini razlozi zbog kojih kišemo kao ludi. Kiše nam se i od sunca. Sunčevo svjetlo uzrokuje kihanje kod jedne od četiri osobe.  Osobe koje kišu na svjetlosti sunca nazivaju se fotici, što na grčkom jeziku znači “od svjetlosti”. Riječ je o reakciji koja se naziva fotični refleks kihanja. Naučnici ne znaju u potpunosti razlog ove pojave, ali zna se da je sklonost kihanju nakon izlaganja svjetlu urođena, naslijeđena autosomno-dominantna karakteristika, prisutna kod 18-35% svjetske populacije.

I seks može potaknuti kihanje! Morate kihnuti nakon seksa? To se dešava mnogo češće nego što mislite. Naučnici smatraju da stimulacija parasimpatičnog nervnog sistema kod nekih ljudi šalje signale ne samo za uživanje u činu vođenja ljubavi već i za kihanje nakon tog čina. Poznato je i da neke osobe kišu tokom erotskih maštarija i početnih faza seksualnog uzbuđenja. Iste reakcije zabilježene su kod oba spola i moguće je da su nasljedne prirode. Ljekari pretpostavljaju da je ova pojava rezultat ukrštanja signala u autonomnom nervnom sistemu koji regulira veliki broj tjelesnih funkcija, uključujući “buđenje” genitalija tokom seksualnog uzbuđenja. Naime, poput genitalija, i nos sadrži erektilno tkivo.

Prijatno i nazdravlje! Kod određenog broja osoba primijećen je još jedan rijedak uzrok kihanja – punoća stomaka odmah nakon obilnog obroka. Ovaj fenomen, poznat kao snatijacija, također se genetski prenosi kao autosomno-dominantna karakteristika.

Životinja koja najviše kiše je iguana. Iguane kišu češće i produktivnije nego bilo koja druga životinja. Kihanje je način na koji njihovo tijelo izbacuje određene soli koje su uobičajeni nusproizvod njihovog varenja.

Bolje je i glasno kihnuti nego zadržavati kihanje. Ako vam se kiše „u nevrijeme“, kada ste na koncertu, u kinu, tokom predavanja, u vjerskom objektu…., ne preporučuje se pokušavati zaustaviti kihanje. Iako rijetko, zaustavljanje kihanja može dovesti do povreda, uključujući pucanje krvnih sudova u oku, slabljenje krvnih sudova u mozgu, napuknuće bubnjića uha ili pak probleme sa dijafragmom.

Kako izbjeći kihanje? Neke osobe kišu veoma glasno (što ovisi o volumenu zraka koji izbacujemo i brzini kojom se kreće) i u društvu ponekad žele izbjeći kihanje. Ukoliko imate onaj golicavi osjećaj da kihanje dolazi i upravo ga želite izbjeći, iako se ne radi o nečemu što će sigurno djelovati – pokušajte kroz usta duboko izdahniti zrak iz pluća (zrak koji bi se u suprotnom iskoristio u procesu kihanja), zadržite dah uz brojanje do 10 i lagano istrljajte, pritisnite ili uštinite nosnu pregradu na donjem kraju nosa u trajanju od nekoliko sekundi.

Kihanje „resetuje“ naš nos! U istraživanju iz 2012. godine naučnici su ispitivali zašto kišemo i šta se sve dešava kad kišemo. Časopis „Science Daily“ zaključuje: “Poput računara koji se čudno ponašaju, i našim nosevima, kada postanu preopterećeni, treba ponovno vraćanje u početno stanje, a ovdje se radi o biološkom resetovanju koje prouzrokuje pritisak sile kihanja. Kada kihanje funkcionira na odgovarajući način, njime se resetuje okolina u nosnim putevima u kojima se nalaze „loše“ čestice koje udišemo kroz nos. Kihanje potiču biohemijski signali koji reguliraju treperenje mikroskopskih trepetljika u ćelijama sluznice kojom su obložene naše nosne šupljine.“

Potpuno je normalo da kihnemo dva ili tri puta uzastopno. „Loše“ čestice zarobljene u nosnim putevima koje se izbacuju kihanjem neće tek tako izletjeti van. Često je potrebno više od jednog pokušaja da se ti nadraživači izbace, a to opet dovodi do uzastopnog kihanja po nekoliko puta. Neke osobe uvijek kišu isti broj puta.

Oči se nesvjesno zatvaraju. Usprkos panici do koje dolazi ukoliko vozite automobil, a osjećate da ćete kihnuti, teško će vam uspjeti zadržati oči otvorenim. Dio poruke koja se šalje mozgu pred samo kihanje kaže da se oči zatvore. Refleks kihanja involvira kontrakcije više različitih mišića i grupa mišića u cijelom tijelu, uključujući i očne kapke. Radi se o nesvjesnom refleksu, kao kad vas doktor kucne po koljenu onim malenim čekićem. Međutim, nije nemoguće zadržati oči otvorenim, tako da uvriježena tvrdnja da je nemoguće kihati s otvorenim očima – nije tačna!

Vaše srce se ne zaustavlja kad kišete! Bez obzira šta kažu mitovi, srce ne prestaje raditi tokom kihanja! Brzo izbacivanje zraka zajedno sa skupljanjem grudnog koša i stimulacijom vagusnog živca tokom kihanja dovode do neznatnog usporavanja rada srca i male promjene u srčanom ritmu, ali srce zasigurno ne prestaje kucati. Kako je efekat minimalan, većina osoba ne osjeti nikakvu promjenu.

Ni vaše oči ne mogu iskočiti kad kišete. Većina nas prirodno zatvara oči kad kiše, ali i ako ih možete držati otvorenim kad kišete, one će ostati čvrsto na svome mjestu, u glavi, gdje i pripadaju. Premda se krvni pritisak iz očiju može neznatno povisiti prilikom kihanja, to nije dovoljno da oči iskoče iz glave. Prema tome, bez obzira na izmišljotine koje ste možda nekad čuli, ne postoji mogućnost da vam zbog kihanja ispadnu oči

Sujevjerje povezano s kihanjem! Neke narodne priče o kihanju između ostalog kažu – ukoliko kišete, neko će vam se uskoro pridružiti, ili ukoliko vaša mačka kiše, počet će padati kiša. U nekim kulturama Dalekog istoka ukoliko kihnete bez očiglednog povoda, smatra se da vas neko u tom trenutku spominje. Naime, postoji sujevjerje da ako o nekome pričate iza leđa, ta osoba će kihati. S druge strane, osoba koja kiše znat će da li se o njoj priča nešto dobro (kihnut će jedanput), nešto loše (kihnut će dva puta uzastopno), a ako se neko zaljubio u nju (tri puta uzastopno), ili je pak riječ o tome da će se uskoro prehladiti (ako kihne nekoliko puta). Slična vjerovanja zabilježena su širom svijeta, posebno u grčkoj, slavenskoj, keltskoj, engleskoj, francuskoj, japanskoj i nepalskoj kulturi. U nekim dijelovima Indije i Irana postoji sujevjerje da kihanje prije početka nekog posla predstavlja znak da će se taj posao neminovno prekinuti zbog nečega lošeg. Stoga je običaj da se nakratko prekine s radom, da bi se popila voda ili se prekida radni ritam prije nego se nastavi s poslom – sve kako bi se spriječila nevolja. U nekim dijelovima Poljske postoji sujevjerje da je kihanje zlokoban znak koji potvrđuje da upravo u tom trenutku punica loše govori o svom zetu koji kiše, odnosno svekrva o snahi. U kulturi antičke Grčke postojalo je sujevjerje (koje se u nekim dijelovima Grčke zadržalo sve do današnjih dana) da je kihanje onih koji slušaju govornika pozitivan proročanski znak poslan od njihovih božanstava kao potvrda istinitosti onoga što se govori.

Blagosiljanje povezano s kihanjem! U državama engleskog govornog područja uobičajeni tradicionalni odgovor kada neko kihne je: “Bog te blagoslovio“. Odakle to potječe, nejasno je, a postoji nekoliko teorija o ovom običaju. Navodi se npr. vjerovanje da je ljudski život povezan s njegovim dahom (to se vjerovanje odrazilo i na englesku riječ „expire“, sa značenjem izdahnuti, isticati, isteći, umrijeti), te da će blagosiljanje spriječiti da duša tokom kihanja pobjegne iz tijela i da postoji mogućnost da tu dušu zarobe zli dusi koji vrebaju. Može se desiti da zli dusi mogu ući u tijelo kroz otvorena usta osobe koja kiše, ili pak da osoba koja kiše kihanjem izbacuje grijehe ili zle duhove koji su se nastanili u tijelu, te je stoga treba blagosiljati kako bi se istjerani duhovi spriječili da ponovno uđu u tijelo…. Neki kažu da je ta fraza ušla u upotrebu za vrijeme epidemije kuge u 14. stoljeću, dok drugi smatraju da je nastalo u periodu renesanse, kada se mislilo da kada neko kihne, njegovo srce zastane na trenutak, a blagosiljanje te osobe bila je molitva da srce ponovno počne kucati. Također se smatra da onaj koji blagosilja to kaže kako se ne bi i sam razbolio.

Praksa u islamskoj kulturi temelji se na učenju Božijeg poslanika Muhammeda. Tako primjer u vezi s kihanjem predstavlja predaja koju prenosi Buhari, od Ebu-Hurejre, da je poslanik Muhammed rekao: „Kada neko od vas kihne, neka kaže: “Elhamdulillah” (Hvala Allahu!). Tada ćete mu uzvratiti: “Jerhamukellah” (Allah ti se smilovao!). Vi na to recite: “Jehdikumullahu ve juslihu balekum” (Allah te uputio i uljepšao tvoje stanje!)“.