Zijevanje ili kašalj? Opaska ukazuje na to da je primijećeno kako je pozorišna publika sklonija napadima kašlja u toku dosadnih scena, dok publika koja se suzdržava kašljati ukazuje dobre glumačke vještine i zanimljivu predstavu. Benjamin Franklin, jedan od osnivača SAD-a, jednom je rekao: “Umjetnost glume sastoji se od toga da spriječite publiku da kašlje.”

A-ha! kašalj: kašalj nije uvijek nesvjestan, koristimo ga svjesno, namjerno i u različitim društvenim situacijama. Kašljanje ima svoje društvene povode, kao što je npr. nakašljavanje prije govora.  Kašljucati ili nakašljavati se s ciljem skretanja pažnje postalo je uobičajeni, prepoznatljivi dio svakodnevne međuljudske komunikacije, svaki put kad neko kaže nešto netačno ili apsurdno. Kašalj se koristi i za popuštanje unutrašnje psihičke napetosti. Smatra se da se učestalost takvog kašlja povećava u okolini podložnoj psihološkim tenzijama i socijalnom konfliktu. U takvom okruženju kašalj se razvija kao jedan od mnogobrojnih mehanizama odbrane, čak i do stepena maladaptivnog zamjenskog ponašanja. Uzrok kašlja može biti psihogenog porijekla. Kašljati možemo iz navike i kašalj može prerasti u tzv. „tik kašljanje“. Do kašljanja može doći i kod nekih neuroloških poremećaja, npr. kao prinudna reakcija kod tzv. Touretteovog sindroma.

Eksplozivna priroda kašlja! Naučnici su otkrili da prosječan ljudski kašalj izbacuje količinu zraka koji je dovoljan da napuni do 75% 2-litarske boce kole, odnosno čak 1,5 litara! Ovaj zrak, koji se bukvalno ispaljuje iz pluća, može van tijela preći put od nekoliko metara brzinom oko 80 km/h.

Kulturno kašljanje! Prekrivanje usta prilikom kašljanja ili kihanja nisu samo bapske priče, niti je to samo stvar bontona. Navika prekrivanja usta i/ili nosa prilikom kašljanja ili kihanja postala je značajna općezdravstvena potreba. Kašljanjem se izbacuju hiljade sitnih kapljica pljuvačke i drugih sekreta iz disajnog trakta – jednim nakašljavanjem može se izbaciti oko 3.000 kapljica. Na ovaj način širi se veliki broj zaraznih bolesti, poput gripe i prehlade. Prilikom samo jednog nakašljavanja iz sebe izbacujemo oko 20.000 virusa, a to je sasvim dovoljno da nepotrebno zarazi mnogo ljudi – posebno onih koji nisu fascinirani time što neke osobe još nisu usvojile naviku o kojoj govorimo.

Prehlađene osobe trebale bi kihati ili kašljati u jednokratne maramice, brzo ih prikladno odložiti, te smjesta oprati svoje ruke. Stavljanje ruke na usta u tu svrhu odnedavno se smatra neprimjerenim, jer se potom rukovanjem s drugom osobom također šire bacili. U slučaju da nemaju maramicu kod sebe, osobe koje kašlju ili kišu trebale bi tom prilikom usta prekriti podlakticom ili unutrašnjim dijelom lakta.

Silovit kašalj može biti opasan! Da li ste ikada primijetili kako od kašlja koji u kontinuitetu traje nekoliko sati ili dana obično dobijete glavobolju, vrti vam se u glavi, umorni ste, imate bolove u prsima i leđima? Čak se dešava da snaga kašlja nadjača sposobnost kontrole vanjskih sfinktera, pa nismo u stanju zadržati mokraću ili stolicu! Sve ovo je rezultat veoma visokog pritiska (čak do 300 mm/Hg) koji kroz disajne puteve protiskuje zrak strahovitom brzinom i do 800 km na sat, udarom snažnijim od uraganskog vjetra! Ovaj ogroman pritisak i eksplozivna brzina zraka silovitog kašlja korisni su u smislu izbacivanja nadražujućih tvari i viška sluzi iz disajnih puteva, ali u isto vrijeme mogu uzrokovati komplikacije. Kod nekih osoba s niskom gustinom kostiju može doći do prijeloma rebara. Kašljanjem može doći i do pucanja dijafragmalnog mišića koji koristimo za disanje. Jak kašalj može dovesti do subkonjuktivalnog krvarenja u oku ili do pucanja vena u nosu, ali i u anusu! Kašalj može dovesti do pucanja plućnih mjehurića, što vodi ka spontanom pneumotoraksu ili može dovesti do trbušne ili zdjelične hernijacije dijelova crijeva!

Kašalj može biti gromoglasan! Izmjeren je kašalj jačine 90 dB, što je glasnije od zvuka saobraćajne gužve! To je jačina zvuka podzemne željeznice ili buke koju stvara Boeing 737 prije slijetanja.

Kako se liječio kašalj prije 100 godina?  Vjerovali ili ne, krajem 19. i početkom 20. stoljeća lijekovi za kašalj za odrasle i djecu sadržavali su heroin, narkotičku supstancu nekoliko puta snažniju od morfija. Jedna od najvećih današnjih farmaceutskih kompanija na svijetu,  zgrnula je  bogatstvo proizvodeći i prodajući širom svijeta svoj Heroin® kao lijek za kašalj, prehladu, bronhitis i „iritaciju“?! Aktivna marketinška kampanja oglašavala je Heroin® kao bezreceptni lijek za djecu i odrasle u slobodnoj prodaji preporučujući ga za smirivanje kašlja bez potencijala za razvoj ovisnosti! Srećom, društvo je reagiralo na ovu ozbiljnu opasnost po zdravlje stanovništva, pa se tako od 1914. godine heroin mogao dobiti isključivo na recept, da bi tek 1924. godine američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) u potpunosti zabranila njegovo korištenje. I danas se primjenjuju neki lijekovi protiv kašlja koji sadrže kodein ili dekstromorfan (također supstance s potencijalom za izazivanje ovisnosti), pa je potrebno pratiti znakove moguće ovisnosti, pogotovo kod tinejdžera.

Kako je to moguće?! Iako se smatra da su pijenje vrućeg kakaa ili tuširanje vrućom vodom donekle djelotvorni tretmani protiv kašlja, postoje i puno bizarnija „rješenja“ za kašalj: stavljanje mokre krpe na vrat, stavljanje kocki leda u usta, utrljavanje krema s mentolom po stopalima, pa čak i oblačenje čarapa i podizanje obje ruke u zrak!

Žirafe su imune na kašalj? Nije posve jasno zbog čega žirafe nikada ne kašlju. Postoje određene teorije o tome da se strukture njihovih pluća, neophodne za poticanje kašlja, nalaze previše duboko ispod njihovih već ionako jako dugih grla. S druge strane, neki smatraju da žirafe kašlju, ali da ljudsko uho ne može raspoznati taj zvuk. Međutim, poznato je da mužjaci žirafe ispuštaju zvukove slične kašlju prilikom udvaranja ženkama!

Uzrok svakog kašlja nije infekcija! Raspostranjeno je mišljenje da je svaki kašalj infektivan, a da je svaki dugotrajan kašalj uzrokovan tuberkulozom. Ovo nije tačno, jer infekcije nisu jedini uzroci kašlja! Kašalj neinfektivnog porijekla javlja se kao simptom i kod drugih bolesti, poput gastroezofagealnog refluksa (vraćanje kiselog želučanog sadržaja iz želuca u jednjak), astme, nekih vrsta bronhitisa, hronične opstruktivne bolesti pluća (koja se često javlja kod dugogodišnjih pušača), profesionalnih bolesti kao što je pneumokonioza, proširenja disajnih puteva (bronhiektazija), cistične fibroze pluća, plućne embolije, infarkta pluća, intersticijske plućne bolesti (promjene kada u tkivu između vrećica zraka u plućima dođe do fibroze – stvaranja vezivnog tkiva), sarkoidoze, benignih i malignih tumora pluća ili sredogruđa, zagađenja zraka (uključujući duhanski dim, čestice, nadražujuće gasove, kao i vlagu u stambenom prostoru),  stranih tijela u disajnom traktu, bolesti vanjskog slušnog kanala, zatajenja srca, aneurizme (proširenja) aorte, kao neželjeni efekt kod primjene nekih lijekova poput inhibitora angiotenzin konvertirajućeg enzima (ACE inhibitori), a poznat je i tzv. psihogeni kašalj, nastao kao posljedica nekog psihičkog problema.